Drvo savijeno parom
Stolar Michael Thonet godinama je eksperimentisao sa savijanjem drveta i za svoj postupak dobio je patent. Pune šipke bukovine zagrijavao je parom dok ne postanu savitljive, savijao ih u metalnim kalupima i ostavljao da se osuše u tom obliku. Tako je dobio duge, tanke krivine bez spojeva, a stolica je bila lakša i jeftinija od rezbarenih stolica tog vremena.
Šest dijelova u jednom sanduku
Cijela stolica sastojala se od šest komada savijenog drveta, deset šrafova i dvije navrtke. U fabrici se nije sklapala. Dijelovi su se pakovali u sanduke, po 36 stolica u jedan kubni metar, a stolica se sklapala tek na odredištu, običnim šrafcigerom. Prevoz je zato bio jeftin, pa je stizala u kafane širom svijeta. IKEA je istu ideju, namještaj koji putuje rasklopljen, pretvorila u poslovni model tek sredinom 20. vijeka.
Oko 50 miliona do 1930.
Do 1930. prodato je oko 50 miliona primjeraka, pa se br. 14 smatra prvom stolicom proizvedenom u zaista velikim serijama. Proizvodnja nikada nije prestala. Thonet je pravi i danas, pod oznakom 214.
Šta je u njoj vidio Le Corbusier
Arhitekta Le Corbusier, poznat po strogom ukusu, napisao je o ovoj stolici da nikada nije stvoren elegantniji i bolje osmišljen predmet. Dizajneri je i danas navode kao dokaz da serijska proizvodnja ne mora da izgleda jeftino.
Zašto je zanimljiva za Vaš dom
Br. 14 je laka, pa se lako pomjera, a tanka zaobljena silueta ne opterećuje ni malu trpezariju. Pošto je sastavljena od nekoliko dijelova, lakše se popravlja nego stolica iz jednog komada. Ako tražite trpezarijske stolice s ovakvim karakterom, uporedite ponudu salona na ambijent.me.